Ford Tourneo Courier 1.0 EcoBoost DCT Active: Puno prostora u kompaktnom pakiranju

Tek nakon što sam ugledao testni zeleno-bijeli Tourneo Courier palo mi je na pamet da su automobili čija je primarna svrha ponuditi što više prostora na što manjem ‘tlocrtu’ postali svojevrsni nišni proizvodi. Nazovimo ih monovolumenima, premda to zapravo nisu… Osim ovog sredinom 2023. lansiranog Forda, danas su tu još, primjerice, Peugeot Rifter, Opel Combo, Toyota Proace City Verso i nekoć sveprisutni Citroen Berlingo i Renault Kangoo, no ne moram pregledavati statistike hrvatskog tržišta novih automobila da bih zaključio da se baš i ne prodaju u velikim količinama.

Courier, najmanja varijanta putničke Tourneo serije, u nekom je trenutku prije dolaska u salone najavljen kao najjeftiniji Fordov model, no uz početnu cijenu od 25.640 eura ta mu je titula izmakla za 3150 eura, koliko manje (u trenutku pisanja) kod nas stoji jednako motorizirana početna Puma.

Halogena svjetla i u top verziji

Ovo je zanimljivo oblikovan automobil, pogotovo sprijeda gdje ga masivni, ravno odsječeni nos s velikom maskom i svjetlima čine dosta impozantnim i prepoznatljivim s veće udaljenosti. Možda zbog tog prednjeg dijela, a i visoke bočne linije i krova, Courier na fotografijama djeluje puno veći nego uživo. Zapravo, radi se o jedva 4,34 metara dugačkom modelu, temeljenom na Fordovoj Global-B platformi, koju dijeli sa spomenutom Pumom, dostupnom u benzinskoj i potpuno električnoj varijanti.

Iako je kutijast, meni se dizajn sviđa, pogotovo u testiranoj Active varijanti s dodatnim plastičnim ‘zaštitama’ na blatobranima, pragovima i odbojnicima (zbog tih kvazi-terenskih insinuacija, cinik u meni već vidi nekog Fordovog marketingaša kako šefove uvjerava da je ovo model za aktivni ‘lifestyle’, odnosno, recimo, kitesufring u delti Neretve ili rafting na Zrmanji).

Super izgleda i zelena karoserija s bijelim krovom, a ova verzija dobiva i specifične 17-inčne aluminijske kotače. Detalj koji me iznenadio kod ove najskuplje varijante su halogena prednja svjetla, a potom sam saznao da LED tehnologija, osim za dnevna svjetla, nisu ni na popisu doplata. Pomalo neobično u 2026.

Funkcionalna putnička kabina

Modernih ‘gadgeta’ ne nedostaje u interijeru, pa je ispred vozača osam-inčni digitalni zaslon za instrumente, a za infotainment je zadužena dodirna jedinica istih dimenzija (BEV izvedba dobiva 12-inčni ekran). Fordov Sync 4 softver primjereno je responzivan, no uz brojne značajke i izbornike nagurane u relativno mali zaslon trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem gdje je koja funkcija, kao i da ih prstom pogodim usred vožnje. Ništa lakše nije ni korištenje klime, no to je nedostatak od kojeg ne ‘pati’ samo ovaj Ford, nego mnogi moderni automobili. Naposljetku sam, umjesto nativnog infotainmenta, koristio uvijek odlični (i bežični) Android Auto (za korisnike Apple uređaja tu je pripadajući  CarPlay sučelje).

Funkcionalna i jednostavna unutrašnjost ni po čemu naročitom ne  odskače. Tvrda plastika korištena je posvuda, a iako me to ne smeta u Dacijama u kojima su takvi materijali očekivani i dio markina karaktera, u jednom modernom Fordu očekivao bih barem tu i tamo neku na dodir ugodniju površinu. Ipak, plastika na prednjoj konzoli barem izgleda mekše nego što zaista jest.

Courier uglavnom ispunjava očekivanja po pitanju praktičnosti, uz odlagališta za manje predmete između sklopa instrumente ploče i vjetrobrana, ‘rupu’ ispred suvozača, držač papira s desne strane središnje konzole, korisno velike pretince u prednjim vratima te poveća odlagališta u stropu iznad vozača i suvozača.

Visina krova, koja je omogućila potonje pretince u stropu, sprijeda i straga pruža i veliku količinu prostora za glave, dovoljnu i za one košarkaša. Prednja sjedala, poput stražnjih presvučena Active izvedbi specifičnim tkaninama, solidno su udobna, premda sam i u svakodnevnoj, nezahtjevnoj vožnji poželio bolju potporu tijela.

Korisna klizna vrata

Količina prostora za noge na raspolaganju za putnike straga je dobra, ali ništa veća od prosjeka klase, a klupa nema ni mogućnost zasebnog klizanja ili podešavanja nagiba naslona (za razliku od modela Tourneo Connect temeljenog na VW-u Caddy i dostupnog sa sedam sjedala).

Pristup stražnjem redu je putem bočnih kliznih vrata, koja su mi se u nekoliko situacija pri parkiranju u uskim mjestima pokazala vrlo korisnima (doduše, prilikom zatvaranja zvuče dosta šuplje i jeftino).

Prostor za odlaganje blatne obuće

Iza ogromnih vrata prtljažnika nalazi se pohvalno velik i pravilno oblikovan prostor od 570 litara sa svih pet sjedala u upotrebi, a kod preklapanja stražnje klupe (u omjeru 60:40) na raspolaganju je čak 2162 l. Nema puno praktičnih rješenja ili mrežica, no u bočnim oblogama je barem nekoliko pretinaca koji, Ford tvrdi, mogu poslužiti za odlaganje blatne obuće te se potom lako isprati s vodom.

Uz potpuno električnu verziju, koja starta od 32.660 eura, jedina ICE opcija je od 25.640 eura raspoloživ 1-litreni turbobenzinac testiranog Couriera. Višestruki osvajač nekoć prestižne titule motora godine u kategoriji do jedne litre, EcoBoost trocilindraš razvija 125 KS i ovdje snagu prenosi opcijskim sedamstupanjskim DCT mjenjačem.

Poznati trocilindraš

Ovakvi motori s tri cilindara odavno nisu drndavi ‘mlinci’ kakvi su nekad bili i mislim da je upravo ovaj Fordov kroz godine učinio puno za njihovu percepciju u svijesti kupaca. Naravno, već od prvog unosa desnom papučicom jasno je po zvuku i po neupadljivim, ali ipak primjetnim vibracijama da ovo nije četiricilindraš, no uglađenost rada svejedno je sasvim pristojna.

Njegovih 170 Nm neće ‘brinuti’ trakciju serijskih Goodyear EfficientGrip Performance 2 guma, no taj okretni moment dostupan je u korisnom rasponu od 1400 do 4500 o/min i u svakodnevnoj, normalnoj vožnji pruža ugodno linearna ubrzanja.

Dodatan potisak daje ‘overboost’ funkcija koja uz gas do poda na 30 sekundi razvija punih 200 Nm, što je korisno jer su performanse tek adekvatne, odnosno nikad nisu uvjerljivo snažne za opuštena i brza pretjecanja na otvorenoj cesti. Taj je dojam katkad naglašen povremeno nedovoljno responzivnim DCT mjenjačem koji rano prebacuje u više stupnjeve i zahtjeva trenutak strpljenja za odziv prilikom brzog zahtjeva za niže. Ostatak vremena, tijekom normalne vožnje, stupnjeve prebacuje ugodno meko i gotovo neprimjetno, kako je i za očekivati od automatika s dvostrukom spojkom.

Prosječna potrošnja tijekom testa, koji je obuhvaćao gradsku vožnju, kao i onu otvorenom te autocestom, kretala se oko 7,7 l/100 km, no u gradu lako poraste za litru, dok vožnjom isključivo magistralom padne i na oko šest litara. Nisu to naročito impresivne brojke, ali Courier ne čine ni rastrošnim. Eventualno bih mogao prigovoriti na mali, 45-litreni spremnik goriva koji, ovisno o vašem stilu vožnje, može značiti češće posjete benzinskim postajama nego što biste očekivali.

Precizan upravljač

Kompaktne dimenzije, kratki prevjesi i kao sjekirom odsječeni stražnji dio olakšavaju parkiranje, a ako ni to nije dovoljno, dodatno pomažu u Active opremi obuhvaćeni prednji i stražnji senzori te kamera. Općenito je ugodan za upravljanje, uz tipično fordovski precizan servoupravljač, dok je ovjes, iako ne vrlo podatan, primjereno udoban na otvorenoj i autocesti. Kombinacija MacPhersona sprijeda i polukrute osovine straga pri nižim brzinama u gradu katkad grublje prenosi jedino poprečne neravnine ili, recimo, utonule ‘šahtove’. U zavojima dobro kontrolira naginjanje karoserije i, premda se ne vozi tako dobro kao nedavno umirovljeni Focus ili platformski ‘brat’ Puma, uspijeva ponuditi barem malo Fordovima svojstvenog gušta u vožnji.

Unatoč aerodinamici cigle, buka vjetra prilikom vožnje autocestom je suzdržana, a tu solidnu uglađenost ne narušava ni trocilindarski motor pri višim okretajima.

Praktičnost je velika prednost

Tourneo Courier s benzinskim motorom, DCT mjenjačem i najvišom Active razinom opreme, koja pored gore spomenutog sadrži i adaptivni tempomat, grijanje prednjih sjedala i upravljača, automatsku klimu, keyless, sve korisne (i naporne) sustave asistencije, stoji 30.330 eura. Kao monovolumen koji to, zapravo, nije, Courier nudi puno toga korisnog, od ogromnog prtljažnika, dosta praktičnog interijera, kliznih vrata i uglavnom udobnog interijera do solidnog (premda ne odličnog) pogonskog sklopa, dobre udobnosti i uglađenosti vožnje.

Da je moja lova u pitanju i da tražim ovakvo vozilo, uzeo bih u obzir ovaj Ford, no ne bih odabrao Active opremu, nego skoro jednako dobro opremljenu Titanium varijantu s ručnim mjenjačem i pritom uštedio gotovo 4000 eura. U takvom izdanju, Courier iz moje perspektive ima puno više smisla.

Tehnički podaci